Bosna i Hercegovina

Authored by

Organization

Fondacija jedan svijet – platforma za jugoistočnu Evropu

Jesu li internet mediji saveznik u borbi za socijalnu pravdu? Uhvaćeni izmedu govora mržnje i zapaljivog govora

Uvod

Bosna i Hercegovina je mala država u Jugoistočnoj Evropi. [Pogledajte GISWatch izvještaj za BiH iz 2007. godine na] Postoji veliki broj dobro poznatih riječi i fraza koje pomažu u njenom lociranju na geopolitičkoj mapi svijeta: “bivša Jugoslavija", "Balkanski ratovi" (1992-1995), "Dejtonski mirovni sporazum", "Srebrenica", "genocid", "rat", "silovanja", "etničke podjele”, “Srbi”, “Bošnjaci/Muslimani”, “Hrvati”, “pomirenje”, “masovne grobnice”... i tako dalje, i tome slično.

Ako razmotrimo kontekst informatičkih i komunikacijskih tehnologija (IKT), možemo identifikovati neke interesantne fenomene koji odražavaju visoko fragmentiranu i još uvijek sukobima opterećenu makro-političku situaciju. U Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji Nacionalna agencija za informatičko društvo. Ipak, tu su tri akademske istraživačke mreže (BiHARNET, FARNET i SARNET) [Pogledajte GISWatch izvještaje za BiH za 2008. i 2009. godinu na ], prema trima etničkim grupama u zemlji, a nacionalna domena .ba nije automatska (default) domena za javne institucije u zemlji. Tri telekomunikacijska operatera (BH Telecom, M:tel i Eronet) takođe donekle korespondiraju sa trima etničkim zajednicama. Nacionalizam ostaje snažan i drugost je glavni adut u rukama političkih stranaka kako bi podjelili građane.

Političko okruženje

Po pitanjima slobode izražavanja i udruživanja, pristupa informacijama, i medijskim slobodama uopšte, zakonodavni okvir u Bosni i Hercegovini je na naprednom nivou. [ BiH je najviše napredovala na polju zakonodavstva, a najmanji napredak zabilježen je na polju kvaliteta novinarstva”, ARTICLE 19, Globalna kampanja za slobodu izražavanja, Međunarodna federacija novinara (2005), Case Studies of Media Self-Regulation in Five Countries of South East Europe: Bosnia Herzegovina.]

Opet, zagrebemo li ispod površine, ono što vidimo je podijeljena zemlja. Prema jednoj nedavno objavljenoj analizi: “Većina podjela su po etničkim linijama. Javni radiodifuzeri i mediji u privatnom vlasništvu odražavaju takvu situaciju. (...)Pozivanje na etničku netrpeljivost prisutno je u većini medija, uključujući i javnu radiodifuziju. Internet služi za širenje diskriminirajuće retorike i govora mržnje”. [ South and East Europe Media Organisation (SEEMO) (2011) Press freedom in the western Balkans and Turkey.; Marko, D. et al. (2010) Izbori 2010. u BiH Kako su mediji pratili izbornu kampanju, Media Plan Institut, Sarajevo.]

Tek polovina od postojećih 12,000 NVO su aktivne i, prema jednoj drugoj analizi, “rani fokus na osiguravanje usluga radio je protiv razvoja NVO sa društvenom vizijom i kapacitetom za zagovaranje i vođenje kampanja”. [Sterland, B. i Rizova, G. (2010) Civil society organisations’ capacities in the western Balkans and Turkey, TACSO.] Politička participacija je na niskom nivou. Apatija i gubljenje iluzija su zajednički denominatori svih ljudi.

Bosna i Hercegovina još uvijek ostaje međunarodni protektorat sa etničkim ustrojstvom. Zahvaljujući etnički motivisanim vetoima, još uvijek nije osnovana vlada na državnom nivou, više od godinu dana nakon opštih izbora u oktobru 2010. godine.

The country has a high level of corruption, and is ranked 78 out of 178 on the Corruption Perceptions Index (CPI). [ The Corruption Perceptions Index (CPI), compiled by Transparency International, ranks countries according to perception of corruption in the public sector. The CPI is an aggregate indicator that combines different sources of information about corruption, making it possible to compare countries.]

Nivo korupcije je visok i država je rangirana na 78. mjestu od 178 država u Indeksu o percepciji korupcije (CPI).[ Indeks Transparency International-a rangira države prema percepciji korupcije u javnom sektoru. CPI je skupni indikator koji kombinira više izvora informacija o korupciji i omogućuje poređenje između država. Pogledajte na] Stopa nezaposlenosti iznosi 27% i ne postoji strategija za popravljanje te situacije. [ “Upoređeno sa prosječnim vrijednostima za Centralnu i Istočnu Evropu, BiH bitno zaostaje na polju privrednih i demokratskih reformi i rangirana je pri dnu, pri čemu je samo Kosovo u gorem položaju. (... ) Demokratske reforme u BiH, u najboljem slučaju, stagniraju od sredine 2000-tih godina do danas. (…) Sve u svemu, ocjene za mir i sigurnost u BiH su ispod prosjeka ocjena u susjednim državama; samo su Albanija i Kosovo gore plasirane na listi”. USAID Strategic Planning and Analysis Division, Europe and Eurasia Bureau (2011) Bosnia and Herzegovina GAP Analysis.]  

Samoregulacija štiti sadržaje u online medijima, u sklopu Kodeksa ponašanja Vijeća za štampu, koji je fokusiran, prije svega, na profesionalne medije. Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) ima nadležnost nad TV i radio emiterima, a od skora i na sadržaje usluga kratkih poruka preko mobilnih telefona (SMS). [ Vijeće za štampu i Kodeks ponašanja: www.vzs.ba i; RAK je izrekao novčanu kaznu za objavljivanje SMS-a nepriličnog sadržaja u TV programu. ]

Uloga interneta u javnim protestima u Bosni i Hercegovini

Uvijek je problem reći da određeni događaj definiše društveni otpor u datom kontekstu. U dosadašnjim iskustvima kao feministkinja i aktivistkinja za ljudska prava, bila sam svjedok serije manjih, često nevezanih događaja koji upotpunjuju ono što možemo nazvati "pričom" o društvenom otporu u jednoj zemlji, koji ponekad kulminiraju u jedan “veliki događaj” koji označava početak ostvarivanja dugo gajenog zajedničkog društvenog cilja.

Dakle, moja priča ima svoj preludijum u februaru 2008. godine, a “događa” se tokom i neposredno nakon političkih izbora 2010. godine. Bez tog preludijuma ne bih mogla da pokažem kako to internet može zaobići etničke podjele i logiku čuvara granica koja buja u bosansko-hercegovačkom društvu.

Te 2008. godine, internet penetracija u Bosni i Hercegovini bila je oko 20%, a širokopojasni pristup se polako širio u gradovima. Korištenje novih medija dobijalo je zamah, a korisnici su bili željni direktnog učešća. Ipak, političari i nevladine organizacije još nisu smatrali internet stranice relevantnima u smislu oformljavanja javnog mnijenja [Internet je drugoplasirani na listi najpopularnijih medija u BiH iza televizije. Media Plan Institut (2010) Internet – Sloboda bez granica.]

U februaru 2008. godine, sedamnaestogodišnji Denis Mrnjavac izboden je na smrt u tramvaju javnog saobraćajnog preduzeća od strane trojice maloljetnika, bez ikakvog vidljivog razloga. [Pogledajte GISWatch-ov izvještaj za BiH za 2008. godinu za više informacija o ekspanziji online medija i zajednice, na] Informacije koje su u realnom vremenu prenosile internet stranice rezultirale su rasprostranjenom sućuti i sve većim gnijevom javnosti. Zahtjevi ka političarima da se posvete pitanju javne sigurnosti i da razviju strategiju za mlade naišli su na aroganciju i neosjetljivost. 6. februara održane su javne demonstracije sa više od 10,000 učesnika/ca. Tokom sljedećih tri mjeseca, javne demonstracije koordinisane su preko interneta. Na slijedećim lokalnim i kantonalnim izborima, političari koji su se sa nipodopštavanjem odnosili prema zahtjevima javnosti izgubili su svoje mandate u gradskim i kantonalnim skupštinama.

U 2008. godini, kada su održani lokalni izbori, možemo reći da je internet bio ta alatka koja je dovela do demokratizacije i direktnog učešća javnosti. Obični građani i građanke borili su se za stvar koja je zavrijeđivala njihovu podršku. Imali smo opštu pobunu protiv političara, ali i protiv onih NVO koju su viđene kao zavisne od donatora (što samim time motivira i diktira njihove agende) ili kao produžena ruka političkih stranaka - društvena klasa koja živi na račun građana i građanki, a ne očituje se pred njima. Rekla bih da je internet otvorio novi, slobodan prostor građanske debate i aktivizma. Učešće u diskusijama na forumima razbilo je osjećaj usamljenosti; ljudi su dobili mogućnost ne samo da slobodno izraze svoje vlastite vizije i ideje, već i da otkriju one koji razmišljaju na isti ili sličan način. Forumi su bili dovoljno fleksibilni da dozvole širokom dijapazonu ljudi da se uključe, od profesionalnih aktivista do običnih građana koji su iskoristili priliku da definišu dnevni red diskusije.

Anonimnost koju osigurava internet doprinijela je da se ljudi osećaju sigurnim. To je veoma bitno u hijerarhijski ustrojenom društvu koje lako stigmatizira različitost. Istovremeno, nasilne reakcije ostale su na ”verbalnom nivou“, pod kontrolom moderatora i aktivne uključenosti drugih korisnika.

U 2010. godini, politička situacija postala je kritična: Korupcija se pogoršala, a državne i druge institucije našle su se na ivici bankrota i propasti. Porast tenzija osjećao se cijele godine, paralelno sa porastom nacionalističke retorike i secesionističkih prijetnji, kao i začaranim krugom međusobnih optužbi među različitim etničkim zajednicama da su odgovorne za krizu. [“BiH je podjeljena politički i etnički, a najveći broj podjela je po etničkim linijama. Javni radiodifuzeri i mediji u privatnom vlasništvu odraz su takve situacije. Postoje tri javna TV kanala: jedan pokriva Federaciju BiH, drugi Republiku Srpsku, a treći cijelu teritoriju BiH. Javna televizija BiH je pod stalnim političkim pritiskom svih etničkih grupa. Pozivanje na etničku netrpeljivost prisutna je u najvećem broju medija, uključujući i javnu radiodifuziju. Internet se koristi za širenje diskriminatorne retorike i govora mržnje”. SEEMO (2011) op. cit..] Svo vrijeme je pristup internetu rastao i širio se, tako da je u 2010. godini internet penetracija dostigla 50%. Sva tri telekomunikacijska operatera počeli su da nude “3G" usluge.

Opšti izbori zakazani su za 3. oktobar iste godine. Sa rastućim pristupom i popularizacijom medija (više ljudi dobilo je pristup medijima), zapaljivi komentari postali su sredstvo povećanja čitanosti. Na internetu, komentari su odražavali polariziranost društva u kome je agresivni, zapaljivi, seksistički i elitistički izražaj postao norma. [ “ ...destruktivne, međusobno isključive etničke politike“, Europska komisija, Izvještaj o napretku BiH za 2010. godinu. ] U online prostoru se razbuktala i bitka unutar aktivističke zajednice, što je uglavnom uzrokovano neiskustvom u online komunikaciji ali i rigidnom načinu razmišljanja koje je naviknuto na hijerarhijsku umjesto horizontalnu postavljenost procesa donošenja odluka.

Entuzijazam i osjećanje povezanosti između aktivista i profesinalnih online medija su već bili stvar prošlosti. Mediji su postali mnogo zainteresovaniji za propagandu nego za informiranje. I online i tradicionalni mediji [“ Osim tri javna radiodifuzna sistema na državnom i entitetskom nivou, u BiH rade ukupno 183 elektronska medija – 42 TV i 141 radio stanica. To je daleko više nego što ograničeno oglašivačko tržište u zemlji može podržati. Većina radio stanica su lokalne i, ili ograničavaju svoje programe na zabavu ili su fokusirani na lokalne političke i etničke interese. Većina od 128 registriranih štampanih medija karakterizuje se žestokim podjelama po etničkim i ideološkim linijama. Ukupan tiraž sedam dnevnih novina ne prelazi 90,000 kopija”. Freedom House (2010) Freedom of the Press 2010 - Bosnia-Herzegovina.] , kako privatni tako i javni, pokazali su svoju lojalnost ka političkim partijama i postali su integralni dio izborne mašinerije.

Ponovo su se počeli javljati sajtovi i blogovi koje vode organizacije građanskog društva i aktivističke grupe, ali bolje strukturirani i tehnički mnogo spretniji nego ranije. Razvijene su online aplikacije za bolju vizualizaciju političke situacije, uključujući i korupciju i laži političkih elita.

Tada se javilo pitanje kako doprijeti do ljudi koji su izgubili povjerenje u politiku i koji radije biraju zabavu umjesto angažmana. Kako možemo ponuditi informaciju koja će se suprotstaviti demagogiji; kako da zaobiđemo otrov drugosti i napravimo da ljudi osjećaju da je različitost pozitivan faktor, da ljudi postanu glasnici mogućih promjena? Činjenica da je većina informacija tog tipa dolazila od aktivista građanskog društva i mogla se slobodno koristiti dalje postigla je efekat multiplikacije naših napora. Alatke poput “ Istinomjera”, “razglasaj.ba” i “ Očisti parlament”; online radio i video produkcija Abrašmedije; blog Gdjelova; online i offline gerila aktivizam koji je provodio Pritisak; Glavuše [ Karikature glava vodećih političara napravljene od papira.]  Akcije građana; [ www.dosta.ba, www.akcijagradjana.orgwww.pritisak.org , www.izaberi.ba, www.ostranula.comwww.protest.ba ,

www .pulsdemokratije.net]sve te inicijative potvrdile su pojavu mreže net-aktivista koji su surađivali u velikim gradovima, u Banjaluci, Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru i šire kako bi postigli promjene.

Građanski aktivisti koristili su svoje websajtove i alatke ne samo za produkciju informacija i zaobilaženje indiferentnosti mejnstrim medija, već i da otvore direktni dijalog sa korisnicima/glasačima. Nudili su vjerodostojne informacije, koje se mogu pretraživati, i kojima je svako mogao pristupiti dok odlučuje da li će i za koga glasati, Bez tog strateškog online angažmana civilnog društva, naravno, podržanog od inostranih donatora, odziv glasača bio bi niži. Odziv je porastao na 55% svih glasača i rezultirao je u promjeni vlasti u Federaciji BiH, i tijesnoj Dodikovoj pobjedi u Republici Srpskoj. [ BiH se sastoji od dva entiteta sa vlastitim vladama i skupštinama: Federacija Bosne i Hercegovine i  Republika Srpska.] Od strateškog je značaja bilo zadobiti povjerenje rastuće zajednice “netizena” (net-građana) Bosne i Hercegovine koji, iako još uvijek nespremni da izađu na ulice, bili su gladni za čitanjem, pretraživanjem i slušanjem vijesti zasnovanih na dokazima. Pristup internetu, kontinuirana proizvodnja informacija i građansko novinarstvo pokazali su se uspješnima i napravili su da ljudi osjećaju da je njihov glas potreban.

Socijalno umrežavanje i izgradnja građanskog društva 

Facebook je, bez ikakve sumnje, ključna alatka za prenošenje informacija i privlačenje čitalaca u Bosni i Hercegovini. “Grassroots” i aktivističke grupe kao što su Dosta, Akcija građana, Zenica, Abrašmedija, Protest.ba, Oštra Nula i mnoge druge, stalno koriste Facebook za promociju svojih ciljeva, širenje informacija i poticanje debate. U tom kontekstu, LGBTQ (lezbijska, gej, biseksualna, trans-seksualna i queer) zajednica jedina pažljivo izbjegava korištenje otvorenih grupa ili strana. Patrijalhalno i seksističko bh. društvo je agresivno hetero-normativno i aktivno izražava neslaganje i stigmatizira alternativne [seksualne orijentacije. [“ U jednom istraživanju u BiH, 77% ispitanika vjeruje da bi prihvatanje homoseksualnosti naštetilo državi”, Vijeće Evrope (2011) Discrimination on grounds of sexual orientation and gender identity in Europe. Također, pogledajte izvještaje o prvom Queer Sarajevo festivalu (2008) na www.oneworldsee.org/node/17219 , i “ CoE Resolution Condemns Discrimination and Violence against LGBT Community”, 3. oktobar 2008. godine,]

Facebook, unatoč svim kritikama na račun privatnosti i sigurnosti na njegov račun, danas je prostor gdje “grassroots” inicijative i neformalne grupe u Bosni i Hercegovini počinju svoje aktivnosti i povezuju se jedni sa drugima kako bi uradili nešto. On je glavna komunikacijska infrastruktura za aktiviste, a prati ga Google Groups, koji se smatra najboljom alatkom za uspostavljanje mejling lista i prostora za privatni razgovor. Obje aplikacije odgovaraju aktivističkim potrebama za pristupom alatkama koje su besplatne i lake za korištenje. Facebook, a odnedavno i Twitter i Google+, smatraju se javnom sferom gdje se povezuje većina ljudi i gdje aktivisti mogu da promoviraju svoje ciljeve i dobiju kritičnu masu podrške. Kada predstoji neka akcija, prvi korak je uspostavljanje grupe na Facebook-u i slanje "zahtjeva za prijateljstvo". Sve više debata prelazi sa foruma na strane i grupe na Facebook-u.

“Netizeni” su razumjeli da će mejnstrim mediji najčešće ignorisati njihove pozive ili će reformatirati informacije kako bi odgovarali njihovim potrebama. Zbog toga postoji trend napuštanja socijalnih mreža i kreiranja websajtova gdje se informacije mogu objaviti na formalniji način. Drugi trend je objavljivanje informacija na blogovima prijatelja i na aktivističkim websajtovima. I upravo su “share” i “like” funkcije na socijalnim mrežama one koje premošćavaju jaz između različitih grupa i inicijativa. “Share” i “like” funkcije linkovane na blog postove postale su indeks društvenog slaganja ili neslaganja po datom pitanju.

Kada govorimo o aktivnim online vezama između društvenih mreža, bitno je pomenuti politike o vlasništvu nad sadržajem i privatnosti koje primjenjuju ovi globalni provajderi.

Trenutni scenario ukazuje na sporu ali sigurnu migraciju od anonimnosti/korištenja nadimaka u javnim forumima ka pisanju pod punim stvarnim imenima.

U isto vreme, javni diskurs ostaje polariziran i uhvaćen u začarani krug govora mržnje i diskriminacije. Internet je oslobodio aktivističke grupe od zavisnosti o urednicima i novinarima [ Media Plan Institut ( 2010) Op. cit.], ali ne i od reproduciranja sterotipa.

Zaključci

Pripadnici nove aktivističke scene razočarali su se, u 2011. godini, činjenicom da Bosna i Hercegovina, uprkos korupciji, siromaštvu i aroganciji političara, nije slijedila primjer revolucija u arapskom svijetu. Počeli su napadati ono što smatraju lakim “aktivizmom jednog klika” (”one-click activism”) i kritikovati minimalnu posvećenost koju traže funkcije "like" i "I'm attending" (potvrđujem prisustvo) na stranama Facebook-a kada se poziva na učešće u javnim demonstracijama. Prečesto se dešavalo da se na takvim demonstracijama pojavi tek mala grupa ljudi.

“Netizeni” su naizgled zaboravili suštinu našeg fragmentiranog i podijeljenog društva, u kome su ljudi zatvoreni u isključive kolektivne identitete i ne vide sebe kao građane. Internet i društvene mreže otvorile su prostor gdje djelovanje i komunikacije mogu biti puno lakše i tečnije. U isto vreme, nakon početnog perioda otvorenosti, mnogi komentari na sajtovima i Facebook grupama i stranama počeli su da odražavaju rastuće prisustvo ekstremističkih netolerantnih grupa - često sastavljene od pripadnika dijaspore, koji dijele isti jezik, ali ne i teritoriju. S vremena na vreme to je prerastalo u sirovi dvoboj o religiji, etnicitetu i identitetu, koji bi počeo da monopolizira javni diskurs i da djeli, prijeti i vrši pritisak na ljude.

Ipak, online prostor ostaje jedan od prostora gdje se identiteti mogu dijeliti, spajati i mijenjati. Zbog toga je važno naučiti kako posredovati u prekršajima online pravila i kako ih kontrolirati, a bez dopuštanja cenzure i kontrole preko ISP-ja (internet service providers).

Razočarenje može biti dobro ako proizvodi svijest. Društveni otpor sada uključuje izgradnju čvorišta zasnovanog na povjerenju, povezanog i u online i u offline prostoru. Aktivisti su počeli proizvoditi i sakupljati alternativne priče na alternativnim jezicima. Društvene mreže mogu biti zupčanik u mašini, ali ne i mašina koja pokreće društvene promjene. Tehnologija se mora razumjeti i naučiti, aktivisti treba da posjeduju i kontroliraju svoju komunikacijsku infrastrukturu i tako se bolje i bezbjednije povežu međusobno. Bez garantirano privatne konverzacije, nove lokalne grupe ostaće sporadične i krhke. Završna faza društvenog otpora u Bosni i Hercegovini jeste prihvatanje humanističkih i sekularnih pozicija od strane javnosti i autentična zaštita prava na izražavanje za LGBTQ zajednicu.  [ILGA Rainbow Europe Map and Index (May 2011) na www.ilga-europe.org/home/publications/reports_and_other_materials/rainb… i www.pulsdemokratije.ba/index.php?l=bs&id=1170] Dakle, nastaviće se...

Djelovanje po koracima 

  • Ne postoji tehnologija koja će raditi u korist društvenog aktivizma ako ljudi nisu spremni preuzeti rizik i braniti svoje stavove, ljudska prava i slobodu.
  • Društveno angažovani IKT štreberi (ICT geeks) trebaju biti strateški postavljeni tamo gdje postoji potreba za brzom reakcijom u postavljanju online alatki i usluga.
  • Bitno je da se uvijek koriste alatke koje ljudi već poznaju, dijele i razumiju.
  • BItno je biti svjestan kakve tehnologije već postoje i kako ih adaptirati. Potrebna su ažurirana uputstva o korištenju alatki (how to) i "korisnih savjeta” (tips and tricks) za online aktiviste na lokalnim jezicima.
  • Potrebne su informacije o privatnosti i sigurnosti kako bi se spriječile zloupotrebe ili nanošenje štete aktivistima, njihovim reputacijama i ciljevima.
  • Potrebno je stvaranje zajedničke komunikacijske infrastrukture i baza mreža koja će se koristiti po potrebi.
  • Ohrabrivanje neformalnih sastanaka IKT štrebera sa grassroots i društvenim aktivistima, kao i neformalni sastanci o online sadržajima, uključujući i korištenje stereotipa i zapaljivog jezika.